Talas protesta protiv korupcije koji je počeo krajem 2024. godine nezabeležen je po svom opsegu u demokratskoj istoriji Srbije. Načini na koje su studenti koristili popularne digitalne platforme zaslužan je za to.
Svega par meseci nakon što su ljudi u Srbiji izašli na ulice da protestuju protiv korupcije vlasti pojavila se bojazan da će se protesti raspršiti. Hladno vreme i predstojeći zimski praznični period nisu ulivali nadu u održivost momentuma kom su studenti prethodno doprineli stupivši blokade glavnih univerzitetskih centara u zemlji.
Međutim, upravo se negde u tom neizvesnom trenutku mogao sve glasnije među ljudima čuti izraz „pumpaj!“. On će ubrzo i postati jedna od krilatica demonstracija. Ključnu ulogu u širenju ovog protestnog slenga, koji se odnosi na pojačavanje intenziteta i stav da odustajanje nije opcija, odigrali su korisnici Reddit-a.
Frazu je, prema komentarima na ovom onlajn forumu, prvi upotrebio korisnik Pharaoh01414, reagujući na dešavanja u državi tokom praznične sezone, pozivajući ljude (svim velikim slovima) da "još jače" "pumpaju". Ovaj izraz je postao viralan, a mahnitom širenju ovog vida digitalnog skandiranja doprineo je snimak od pre nekoliko godina koji su korisnici iskopali, a na kom poznati turbofolk pevač Darko Lazić uzvikuje upravo ovu parolu na svadbi. Samo na YouTube platformi, taj video klip trenutno broji skoro milion i po pregleda.
Viralnost postaje sve značajniji resurs društvenih pokreta i aktivista. Ona podrazumeva mogućnost neverovatno brzog širenja neke informacije, zbog čega neki naučnici ovaj fenomen porede sa zarazom. Popularne digitalne platforme su savršeno tle za tako nešto, posebno zbog toga što podstiču, odnosno „nagrađuju“ vidljivošću sadržaj koji naginje ka emocijama, od smeha do gađenja i besa. Konačno, podložan ovakvim višestrukim tumačenjima, ali i obradama, viralan materijal postaje nezaobilazan deo onlajn diskusija i preliva se u oflajn svet.
Studenti su vešto iskoristili infrastrukturu digitalnih platformi i napravili mrežu koja im je omogućila da u trenutku procirkulišu i istaknu informacije koji žele. „Pumpaj!“ se tako odmah pojavio kao motiv mnogih humorističnih sadržaja, video montaža i mimova. Istovremeno, postao je glavna replika i uzvik na protestima, inspirisao transparente i performanse (kao kada su građani Kragujevca svojim telima napravili oblik pumpe da podrže studente koji su se na biciklima zaputili do Strazbura), a ušao je i u druge pore svakodnevice. Ta (ne)ozbiljnost poslužila je kao živi dokaz i konstantan podsetnik da protestna energije ne sme i neće da splasne.
Digitalni urođenici protiv protestnog zamora
Demonstracije su postale sastavni deo života stanovnika Srbije, posebno od stupanja tadašnjeg premijera iz redova Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića na čelo države 2017. godine. Od protesta „Protiv diktature“, preko pobuna zbog najavljenog iskopavanja litijuma pa do „Srbije protiv nasilja“ i izliva kolektivne tuge i besa zbog masovnih pucnjava, građani su prethodnih godina imali sijaset povoda da izađu na ulice. Međutim, redak je bio bunt u prethodnoj deceniji koji je doveo do željenog političkog ishoda. To je posledično dovodilo do razočaranja i iscrpljivanja ljudi. Tako akumulirana negativna osećanja bi se prelila na sledeći protestni ciklus, te bi inicijalni entuzijazam sve brže i brže venuo.
Naučnici su ovaj fenomen nazvali protestnim zamorom, a on se ispoljava fizički i psihički. On nije samo posledica dugotrajne, emocionalne posvećenosti ciljevima pokreta i fizičkog napora koji se ulaže da bi se oni postigli, već je izazvan i iskustvima pretnji, policijske brutalnosti i hapšenja kojima su aktivisti i demonstranti izloženi, posebno u nedemokratskim režimima.
Međutim, tokom sadašnjeg protestnog talasa, studenti su se izdvojili kao predvodnici opšteg društvenog nezadovoljstva. Mnogi od njih pripadaju „generaciji Z“, te je za većinu njih ovo prvi ozbiljniji politički angažman. Njihovo direktnije uključivanje u proteste, kao i korišćenje društvenih mreža u svrhe šire mobilizacije, udahnuli su neophodnu energiju u održavanje protestnog momentuma u borbi protiv autoritarne vlasti Srpske napredne stranke.
Nedugo pošto su studenti blokirali fakultete, moglo se izbrojati preko pedeset profila različitih visokoškolskih ustanova koje su oni napravili na Instagramu. Pored toga, za komunikaciju i koordinaciju zajedničkih aktivnosti na ovoj platformi su uspostavili i centralni nalog @studenti_u_blokadi. Prema istraživanju koje je sproveo Radio Slobodna Evropa, taj profil ima više pratilaca na ovoj mreži nego što ukupno imaju predsednik Vučić, Srpska napredna stranka i Srpska socijalistička partija.
Takve brojke nisu iznenađujuće s obzirom na velike razlike u upotrebi medija u Srbiji između ljudi koji preferiraju stranke na vlasti u odnosu na one kojima su bliži opozicioni akteri. Prema Rojtersovom Izveštaju o digitalnim vestima iz 2022. godine, televizija je glavni izvor vesti za osobe koje imaju simpatije prema partijama vladajuće koalicije, dok su pojedincima usmerenim ka strankama opozicije to društvene mreže i portali. Bez obzira na to, građani Srbije sve više migriraju ka digitalnim platformama u potrazi za informacijama, i po tome su već duži niz godina prvi u Evropi.
Sa jedne strane, Instagram profili studenata u blokadi prevashodno obavljaju ulogu alternativnog medija, te su tu mogu naći vesti o dešavanjima koja se tiču blokada, pozivima na proteste, apelima za donacije i aktivnostima na fakultetima. Sa druge strane, nalozima na drugim mrežama, kao što su X ili TikTok, studenti pristupaju mnogo ležernije, te se tamo mogu pronaći humoristični sadržaji, isečci iz svakodnevice na blokadi i stavovi obojeni emocijama. Svim ovim profilima uglavnom upravljaju tzv. radne grupe za medije ili odnose sa javnošću. One postoje na svakoj visokoškolskoj ustanovi i funkcionišu kao manje, relativno autonomne jedinice u okviru šire organizacione infrastrukture fakulteta. Njihov zadatak je da osmišljavaju sadržaj za platforme, pišu saopštenja, komuniciraju sa građanima i posreduju novinara i studenata.
Protestni „hajp“, ili kako su studenti dali građanima ’zeleno svetlo’
Ukoliko svaki od identifikovanih pedeset Instagram profila studenata u blokadi ima svoj pandan samo na još jednoj platformi, kao što su X ili TikTok, to bi značilo da njihova onlajn mreža broji preko stotinu naloga. Takva masovnost u njihovom digitalnom prisustvu im omogućava da u trenutku učine neku informaciju ili događaj viralnim, odnosno prvom objavom koju građani vide kada otvore svoje aplikacije. Ovo postižu i dodatnim umrežavanjem preko različitih opcija koje nude ove platforme – deljenje Instagram priča ili tvitova, kao i postavljanje zajedničkih objava, što je od presudnog značaja za manje fakultete koji samostalno nisu dovoljno vidljivi.
Ta vidljivost je posebno bitna kada se radi o pozivima na protest i akcije, gde cilj objava nije samo da informiše već i mobilizuje građane da izađu na ulice. U ovim slučajevima su studenti posebno upregnuli logiku digitalnih platformi u svoju korist postepeno gradeći „hajp“, odnosno stvarajući atmosferu uzbuđenja i nestrpljenja pre svakog velikog protesta. Davajući svakom od njih pamtljiv i zvučan naziv, oni postaju glavna tema razgovora, i to nekoliko nedelje unapred.
Među tim kampanjama se posebno ističe ona koja je prethodila protestu „Vidimo se na Vidovdan“ 28. juna. Visokom nivou iščekivanja doprinelo je i to što je on bio prvi veliki protest koji je bio najavljen nakon višemesečne pauze i najvećeg protestnog skupa u demokratskoj istoriji Srbiji sredinom marta. Najavu tog protesta je pratio kratak snimak saobraćajnog kolapsa koji je praćenim kadrom semafora koji menja boju od crvene do zelene. Motiv ’zelenog svetla’ je potom često provejavao u objavama različitih naloga studenata u blokadi, kao i kriptična poruka „imaćete zeleno svetlo“. Objašnjenje tog ’zelenog svetla’ studenti tada nisu ponudili, zbog čega je ono u potpunosti zaintrigiralo pažnju građana i neprestano se provlačilo u njihovim razgovorima i nagađanjima.
Potom, par dana pred protest, studenti su postavili dva zahteva vlastima i dali im ultimatum da ih ispune do 9 časova uveče na dan protest. Na tom protestu se okupilo više od sto hiljada ljudi, a misterija ’zelenog svetla’ je bila rešena tek pred sam njegov kraj. Tada su studenti na svojim mrežama počeli da odbrojavaju koliko je ostalo vremena do isteka roka vlastima – prva objava je bila crvene, druga žute, a treća zelene. Ona je ujedno i bila signal stanovnicima Srbije da stupe u građansku neposlušnost zbog neispunjenja zahteva, a taj poziv je rezultirao prelaskom u novu fazu borbe i masovnim blokadama saobraćajnica koje su usledile narednih dana i meseci.
O dometima viralnosti, i druga zaključna razmatranja
Uz pomoć popularnih digitalnih platformi i novih tehnologija, studenti su na kreativan i promišljen način stvorili atmosferu dugoročne protestne pripravnosti. Međutim, na društvenim mrežama pažnja je dragocen resurs, i veoma je lako upasti u zamku preplavljenosti i prezasićenosti informacijama. To je pogotovo tanka linija kada je reč o viralnom sadržaju koji često aktivira burne emocionalne odgovore uz, u kontekstu protesta, neprekidan osećaj hitnosti i bitnosti svakog događaja. U tom smislu, najveća opasnost po slabljenje protestnog momentuma pretila je upravo nakon 28. juna. Tada je došlo do mobilizacije i drugih društvenih grupa, okupljenih pre svega oko lokalnih zborova. Odjednom, pozivi na akcije su počeli da dolaze sve učestalije i sa više strana, te su građani bili stavljeni u poziciju da vagaju koja je borba bitnija kako bi sprečili pregorevanje na duže staze. Zbog toga, neophodno je da ova dodatna decentralizacija protesta bude potpomogunta boljom koordinacijom između različitih aktera kako ne bi došlo do fragmentacije angažmana i osipanja ljudi na ulici.
Pored toga, viralnost može da deluje i u suprotnom smeru. Jedna od posledica dugotrajne borbe jeste prilagođavanje nedemokratskih režima taktikama društvenih pokreta, posebno na digitalnim platformama. Lažne vesti i dezinformacije savršen su viralan sadržaj čije cirkulisanje ima za cilj da, između ostalog, izazove sumnju u činjenice i zaguši prostor za diskusiju. Štaviše, primer fraze „ćaci“ pokazuje da se i vlast izveštila u korišćenju logike društvenih mreža. Ova reč, koja se pojavila otprilike u isto vreme kada i „pumpaj!“, odnosi se na neuke i korumpirane osobe koja podržavaju aktuelni režim zarad lične dobiti. Međutim, visoki funkcioneri i članovi partije ubrzo su počeli sami sebe da identifikuju kao ’ćacije’, a predsednik Aleksandar Vučić je 4. aprila čestitao Dan studenata objavivši na Instagramu fotografiju sebe u majici sa natpisom „I ja sam ćaci“. Zatim je i pred Vidovdanski protest osvanuo transparent „Bolje ćaci nego naci“ na ograđenom delu ispred Narodne skupštine. Poslednja u nizu viralnih iteracija jeste pesma „Bolje biti ćaci“ koja je stvorena upotrebom veštačke inteligencije. Iako broji svega oko sto pedeset hiljada pregleda na YouTube-u, postala je popularna muzička podloga na TikTok-u i Instagramu.
Konačno, istraživanja se spore oko oblika angažmana koji se podstiče korišćenjem digitalnih platformi. Sa jedne strane, neka od njih govore o tzv. „kliktivizmu“, odnosno tendenciji da se lajkovanje, komentarisanje i deljenje objava retko prevodi u ozbiljnije društveno delanje. Sa druge strane, jedna od najsveobuhvatnijih studija o društvenim mrežama i angažmanu tvrdi da pristup ovim onlajn forumima utiče na veći stepen političke participacije. Jedna stvar je sigurna – protesta, posebno onih koji proizilaze iz digitalnog prostora, sve je više širom sveta. Ono što je sledeći korak jeste iskoristiti protestne momentume u eri društvenih mreža za stvaranje čvršćih i konsolidovanijih pokreta koji se bore za društvene promene, a studenti u Srbiji su postavili odlične temelje za to.